TUMAČENJE 40 NEVEVIJEVIH HADISA – 4. HADIS



U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Prenosi se od Ebu Abdur-Rahmana Abdullaha b. Mes`uda, radijellahu `anhu, da je rekao:  “Obavijestio nas je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: “Zaista se svako od vas formira u stomaku majke četrdeset dana kao kapljica, zatim bude zakvačak slično tome periodu, zatim bude ugrušak za sličan period, zatim mu se pošalje melek, pa udahne u njega dušu i propišu mu se četiri stvari:
propiše mu se nafaka, edžel-odredba, djela i da li je sretan ili nesretan. Tako mi Allaha, pored Koga nema drugog boga, neki će od vas raditi djela kao ljudi od Dženneta (djela koja vode u Džennet) dok ne bude (kao za dužinu) lakta između njega i Dženneta, pa će ga preduhriti knjiga (odredba) i nastaviće raditi djela ljudi od vatre (koja vode u Džehennem), pa će ući u nju. A neko će od vas raditi djela ljudi od vatre dok ne bude između njega i vatre samo lakat, pa će ga preduhriti knjiga i radiće djela ljudi od Džehennema, pa će ući u njega.” (Buharija i Muslim)

1. “On je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje” tj. iskren je u svome govoru i onaj kome se vjeruje u pogledu onoga sa čime je došao od objave. Ibn  Mes`ud  je rekao ovaj govor zato što se u hadisu govori o stvarima gajba-nevidljivoga,  a koje je nemoguće znati i poznavati, osim putem objave.

2. “Svako se formira u utrobi majke” ovim se podrazumijeva, kao što se to navodi, da se spajaju voda muškarca s vodom žene u maternici, pa njima biva stvoren čovjek. Kao što je rekao uzvišeni Allah:“Stvoren je od tekćine koja se izbaci.” I rekao je: “Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljamo.” Ono na što se misli pod time od čega je stvoren čovjek, jeste tekućina od koje je stvoren  tj od njene materije, kao što je došlo u Sahihu Muslima (1438): “Ne bude od svake vode-snošaja dijete.”

3. U ovom hadisu su spomenute etape stvaranja čovjeka, a to su:

●       da bude kapljica, tj. mala količina vode,

●       zatim zakvačak, što podrazumijeva grumen krvi otvrdnjele,

●      a zatim ugrušak, što podrazumijeva manji komad mesa, koji je zapremine sličnoj zalogaju insana (jer je sam naziv u arapskom  izveden iz toga).

Uzvišeni Allah je ove tri etape spomenuo u govoru: “O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova.” to jeste uobličene i neuobličene, a najdetaljnije pojašnjenje stvaranja čovjeka navedeno je u suri Mu`minun, i to u govoru Uzvišenog: “Mi čovjeka od bīti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinino, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grudi mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, I poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo- pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!”

4. U hadisu je pojašnjenje da se nakon okončavanja ove tri etape i upotpunjenja 120 dana udahnjava duša u njega, tako da postaje živim insanom, dok je prije toga bio mrtav. Isto tako je došao spomen u Kur`anu da čovjek ima dva života i dvije smrti, kao što je rekao Uzvišeni govoreći o nevjernicima:“Rekoše: Gospodaru naš, usmrtio si nas dva puta i oživio dva puta.” Pod prvom smrću se podrazumijeva ona koja je bila prije udahnjavanja duše, a prvi život nakon udahnjavanja duše, pa sve do odredbe. Druga smrt je nakon odredbe i sve do proživljenja, s tim što se ova smrt ne suprostavlja kaburskom životu koji je pritvrđen tekstom Kur`ana i Sunneta, a drugi život je nakon proživljenja koji će biti stalan i vječan život kojem nema kraja. Ova četiri stanja, kroz koja čovjek prolazi, pojašnjena su u govoru Uzvišenog: “On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti, a čovjek je, zaista, nezahvalan..” I u govoru Uzvišenog: “Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao; On će, zatim ,učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti, a onda ćete se Njemu vratiti.” Tako ukoliko bi se dijete nakon udahnjavanja duše (tj. nakon 120 dana) rodilo mrtvo, nad njim važe ista pravila kao za dijete koje je rođeno živim, tj. biva gasuljen, klanja mu se dženaza, biva okončan period računanja trudnoće, i da majka koja je robinja, a  rodi to dijete ima status  majke djeteta, kao i da majka djeteta nakon porođaja biva u stanju nifasa (postporođajnog pranja). Međutim, ukoliko bi se dijete rodilo prije toga, za njega ne bi važila ova pravila.

5. Nakon što melek zapiše njegovu  nafaku, odredbu, i da li je muško ili žensko, kao  i da li je sretan ili nesretan, tada se spoznaja njegovog spola ne smatra više od stvari gajba koje je Allah za Sebe zadržao, jer je melek to sada saznao, pa je nakon toga i nama moguće otkriti spol fetusa.

6. Allahova odredba je prethodila svemu onome što će se desiti,, a  ono na što se misli pod odredbom, tj. da li je sretan ili nesretan, je ono na čemu će okončati svoj život.

7. Stanja ljudi se u pogledu njihovog početka i završetka u životu razlikuju na četiri vrste:

1) Onaj čiji je početak sretan i dobar kao i njegov završetak.

2) Onaj čiji je početak nesretan i loš kao i njegov završetak.

3) Onaj čiji je početak dobar, ali mu je završetak nesretan i loš, kao što bi bio slučaj onoga koji je živio život u pokornosti Allahu, ali u časovima smrti otpadne od vjere, tako da nad  njim važe propisi otpadnika.

4) Onaj čiji je početak nesretan i loš, ali mu je završetak dobar, kao što je slučaj sihirbaza koji su bili sa Faraonom koji su povjerovali u Gospodara Haruna i Musaa, ili kao židov koji je pomagao Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, pa ga je Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, u njegovoj smrtnoj bolesti obišao i ponudio Islam te ga je on tada prihvatio, pa je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, rekao: “Hvala Allahu koja ga je spasio vatre.” (Buhari, br. 1356)

A na ova dva zadnja stanja je upravo ukazao ovaj hadis koji tumačimo.

8. Hadis je ukazao na to da čovjek čini djela u kojima je njegova sreća ili nesreća po svome izboru i htjenju, ali da on sa tim svojim htjenjem ne izlazi van Allahovog htjenja i želje, tako da je njemu dat izbor u smislu da on čini ono što je izabrao i da mu je to olakšano, tako da to ništa ne može dostići osim uz Allahovo htjenje, a na ove dvije stvari (da čovjek ima htjenje, ali da je njegovo htjenje pod Allahovim) je ukazao ovaj hadis time što je spomenuo da je čovjeka prestigla odredba pred smrt, pa je počeo nakon toga počeo činiti djela stanovnika Dženneta ili stanovnika Džehennema.

9. Obaveza je čovjeku da bude u stalnom strahu i nadi, jer postoje ljudi koji rade u svome životu dobra djela, ali ga okončaju loše, kao što ne smije da gubi nikada nadu, jer je nekada moguće da čovjek čini dugo vremena grijehe, ali da mu se Allah smiluje i da ga uputi u zadnjim trenutcima njegova života.

Rekao je Nevevi u tumačenju ovog hadisa: “Pa ukoliko bi neko rekao da je uzvišeni Allah rekao: “One koji vjeruju i čine dobra djela, Mi, uistinu, nećemo dopustiti da im propadnu dobra djela.”Vanjština ajeta ukazuje da se dobro djelo od iskrenog počinioca prima, pa ako znamo da je primljeno uz Allahovo obećanje, kako to da se desi da na kraju ima loš završetak? Odgovor je na dva načina:

1) da je to uslovljeno primanjem djela i lijepom konačnicom, iz čega se razumije da će onaj ko vjeruje i bude iskren u djelu upravo biti obdaren lijepom konačnicom.

2) da se loš završetak odnosi na one koji čine loša djela, ili pomiješaju dobra djela pretvaranjem (rijalukom) i željom za lijepim spomenom, kao što je na to ukazao drugi rivajet ovog hadisa: “Doista neko od vas čini djela stanovnika Dženneta u očima drugih ljudi.” To znači da se vanjština njima činila dobrom, dok mu je tajnost i unutrašnjost bila iskvarena i pokvarena. A Allah najbolje zna.” Završen citat  imama Nevevija.


Od koristi ovoga hadisa su:

●          Pojašnjenje  etapa stvaranja čovjeka u stomaku majke.

●          Da se duša udahnjuje nakon 120 dana, nakon čega postane insanom.

●          Da postoji skupina meleka koja su zadužena za maternice.

●          Vjerovanje u gajb-nevidljivo.

●          Vjerovanje u kader-odredbu koja prethodi svemu onome što se događa.

●          Dozvoljenost zaklinjanja bez da to neko traži kako bi se osnažio govor.

●          Da se djela vrednuju prema završetcima.

●          Nužnost spajanja između straha i nade, tako da je na onome ko čini dobra djela da se boji lošeg završetka, a da onaj koji čini loša djela ne gubi nadu u Allahovu milost.

●          Da su djela razlog čovjekovog ulaska u Džennet ili Džehennem.

●      Da se za onog ko je zapisan da je od nesretnika ne može to tvrditi samo na osnovu njegovog vanjskog dunjalučkog života, kao i obratno za sretnog.


Iz djela: „Fethu-l-kavijjul-metinfi šerhil-`erbe`in“ od šejha Abdul-Muhsina b. Hameda el-Abbada el-Bedra.