TUMAČENJE 40 NEVEVIJEVIH HADISA – 2. HADIS

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
„Džibrilov hadis“
Od Omera, radijallahu `anhu, prenosi da je rekao: „Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pojavi čovjek jako bijele odjeće i izrazito crne kose. Na njemu se ne primjeti trag putovanja i niko ga od nas (prisutnih) ne poznaje. Te sjede kod Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, pa osloni svoja koljena na
njegova koljena i stavi svoje dlanove na njegovo stegno i reče: „O Muhammede, obavijesti me o Islamu.“ Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, reče: „Islam je da svjedočiš da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš Ramazan i da hodočastiš Ka`bu ako si mogućnosti to da učiniš.“ On reče: „Istinu si rekao.“ Pa se mi začudismo, pita ga i potvrđuje mu. Zatim reče: „Obavijesti me o Imanu.“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige (objave), Poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u kader (odredbu) dobru i lošu.“ Reče: „Istinu si reko.“ Reče: „Obavijesti me o Ihsanu (dobročinstvu).“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš On, zaista, tebe vidi.“ Reče: „Obavijesti me od Sudnjem danu.“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Upitani ne zna o tome više od onoga koji pita.“ Reče: „Obavijesti me o njegovim znakovima.“ Reče Poslanik, sallahu `alejhi we sellem: „Kad robinja rodi svoju gospodaricu, i kad se vide bosonogi, goli pastiri kako se nameću u gradnji visokih građevina.„ Zatim ode (taj čovjek), a ja sam (Omer) ostao određen period, a zatim mi reče Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „O Omere, znaš li ko je onaj što je pitao?“ Rekoh: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Reče: „To je, doista, Džibril. Došao je da vas poduči vašoj vjeri.“ (Muslim)

1. „Džibrilov hadis“ prenosi Omer, radijallahu `anhu, kao i 1. Hadis. Ovaj rivajet zabilježio je samo Muslim, a ne i Buharija, dok hadis sa sličnim tekstom, ali od Ebu Hurejre, radijallahu `anhu, prenose i Buhari i Muslim. Imam Nevevi, rahimehullah, je otpočeo svojih četrdeset hadisa sa hadisom: „Doista su djela samo prema namjerama.“, i to je prvi hadis u „Sahihul-Buhari“. Kao drugi hadis stavio je ovaj događaj dolaska Džibrila Poslaniku, sallallahu `alejhi ve sellem, i on je ujedno prvi hadis u „Sahih Muslimu“, a isto tako učinio je i imam Begavi u svojim djelima: „Šerhus-suneh“ i „Mesabīhus-sunneh“ započivši oba djela s ova dva hadisa.

2. Ovaj hadis je prvi hadis u poglavlju o Imanu iz „Sahih Muslima“. Prenešen je putem Abdullaha b. Omera, radijallahu `anhuma, koji prenosi od svoga oca Omera. U predaji se navodi događaj kojeg je imam Muslim spomenuo prije samog hadisa, a kojeg prenosi ravija Jahja b. Ja`mera kazavši: „Prvi ko je negirao kader (odredbu) bio je Ma`bed el-Džehni u Basri. Moj prijatelj Humejd b. Abdurrahman el-Humejri i ja krenuli smo na putovanje kako bi obavili Hadždž ili Umru, pa smo konstatovali: „Kada bi mogli sresti nekog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, pa da ga upitamo o onome što ovi govore po pitanju kadera.„ Allah nam je to omogućio i pa smo ugledali Abdullaha b. Omer, radijallahu `anhuma, kako ulazi u mesdžid. Okružili smo ga moj saputik i ja, jedan mu s desne a drugi s lijeve strane. Pošto sam pretpostavio da će mi saputnik prepustiti govor, ja sam rekao: „O Ebu Abdur-Rahmane (nadimak Abdullaha b. Omera), među nama su se pojavili ljudi koji uče Kur`an i istražuju šerijatsko znanje…“ – i spomenuo je još neke stvari – „i kažu da ne postoji kader i da su sve stvari slučajnost.“ Abdullah b. Omer na to reče: „Kada sretnete te ljude, obavijestite ih da ih se ja odričem i da oni nemaju sa mnom ništa. Tako mi Onoga Kojim se kune Abdullah b. Omer, kada bi neko od njih imao kao brdo Uhud zlata pa ga udijelio na Allahovom putu, ne bi mu Allah to primio sve dok ne bude vjerovao u kader.“ A zatim je citirao hadis od svoga oca (tj. Džibrilov hadis) kako bi njime dokazao obaveznost vjerovanja u kader. Iz ovog događaja se može zaključiti da se sekta Kaderija pojavila još u periodu ashaba, u vrijeme Abdulallaha b. Omera, a on je preselio 73. godine po Hidžri i da su se tabi’ini obraćali ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, u saznavnanju pitanja o vjeri, što je svima obaveza, a to je da se obraćamo učenjacima u svakom vremenu, zbog Allahovih, `azze ve dzelle, riječi: “Pitajte učene ukoliko vi ne znate.“ (El-Enbija, 7). Također, saznajemo i da je Kaderijska sekta od najzabluđelijih sekti i uvjerenja, a to zbog žestoke osude Abdullaha b. Omera prema njima. Od mudrosti koje također možemo dokučiti iz ovog događaja je da muftija ili onaj koji donosi sud o nečemu treba da spomene zajedno sa time i dokaz za navedeno.

3. U ovom hadisu je dokaz da meleci dolaze ljudima u ljudskom obliku. Primjer toga je dolazak Džibrila u ljudskom obliku Merjemi koji se navodi u Kur`anu, te dolazak meleka Ibrahimu i Lutu, alejhimus-selam. Njihova promjena lika iz meleka u čovječi izgled odraz je Allahove moći i volje. Allah je u Kur’anu spomenuo kako je stvorio meleke, pa kaže: „Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.“ (Fatir, 1). Isto tako u Sahihima Buharije i Muslima zabilježeno je da je Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem vidio Džibrila sa šest stotina krila.

4. U Džibrilovom dolasku Poslaniku, sallallahu `alejhi ve sellem, i sjedenju pred njim na krilu je pojašnjenje nekih osobine edeba u traženju znanja, te da onaj koji pita ne svede svoja pitanja samo na stvari koje sam ne poznaje, već da pita nekog drugog za stvar koju sam poznaje sa ciljem da pristuni čuju odgovor i okoriste se. Upravo zbog toga je Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem je na kraju hadisa pripisao Džibrilu svojstvo podučavanja kazavši: „To je, doista, Džibril. Došao je da vas poduči vašoj vjeri.“ Iako je odgovor došlo od Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, on ga je ipak pripisao Džibrilu zbog toga što je on bio uzrok postavljanja pitanja.

5. U govoru: „O Muhammede, obavijesti me o Islamu.“ Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, reče: „Islam je da svjedočiš da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš Ramazan i da hodočastiš Ka`bu ako si mogućnosti to da učiniš.“ Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, odgovorio je Džibrilu kada ga je upitao o Islamu s vanjskim djelima (tj. vidljivim), a kada ga je upitao o Imanu odgovorio mu je s unutrašnjim djelima (tj. nevidljivim). To je zbog toga što su izrazi Islam i Iman od izraza koji kada se zajedno u govoru spomenu imaju različito značenje, a u ovom hadisu su spomenuti zajedno, pa je Islam dobio značenje vanjskih djela, kao što i odgovara izrazu Islam u Arapskom jeziku koji predstavlja potpuno predavanje Allahu, a dok je Iman pojašnjen sa unutrašnjim djelima, kao što je odgovarajuće njegovom značenju u Arapskom jeziku jer označava potvrđivanje i priznavanje. Dok, kada se neki od njih spomene odvojeno, tada obuhvata značenje oba izraza, tj. vanjskih i unutrašnjih djela. Tako je npr. spominjanje izraza Islam odvojeno spomenuto u Kur`anu: „A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.“ (Alu Imran, 85), a od primjera spominjanja Imana odvojeno je: „A ko zanevjeruje u Iman (vjeru), pa doista će propasti rad njegov i on će na Ahiretu biti od gubitnika.“ (El-Maide, 5). Još neki primjeri riječi koje nose značenje druge kada se spomenu odvojeno su riječi: feqīr (fukara) i miskīn, birr (dobročinstvo) i taqva (bogobojaznost), i još neke druge.

Prva stvar sa kojom je pojašnjeno značenje Islama je šehadet: Lā ilāhe illallāh i šehadet Muhammed resulullāh. Ova dva šehadeta nužna su jedan uz drugog, i oni su obaveza svakom čovjeku i džinnu od trenutka kada je Allah Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, poslao pa sve do Sudnjega dana. Onaj ko ne vjeruje u Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, biće od stanovnika vatre, kao što kaže Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, neće za mene čuti bilo ko iz ovoga Ummeta, bio židov ili kršćanin, a zatim da umre i ne povjeruje u ono s čime sam došao, a da neće biti od stanovnika vatre.“ (Muslim, 240).

Šehadet Lā ilāhe illallah znači: „Nema istinskog božanstva dostojnog obožavanja osim Allaha“, i ova riječ iskrenosti u sebi sadrži dva temelja:

-     Prvi je opšta negacija u početku (Lā ilāhe)

-     Drugi je konkretna potvrda u drugom (illallāh)

Tako u prvom djelu je negacija ibādeta-obožovanja bilo čega pored Allaha, `azze ve džell, a u drugom dijelu potvrda ibādeta-obožavanja samo Allahu, Koji je Jedan i nema sudruga. Predikat negacije „Lā“ je izostavljen i označava „Istinskog“ i stoga je neispravna tvrdnja onih koji ga označvaju sa izrazom „postojećeg“ jer činjenica je da lažnih božanstava ima mnogo, nego je u šehadetu negacija „istinskog božanstva“, jer je to svojstvo negirano svemu osim Allaha, i samo se Njemu, Jedinome, pripisuje.

Šehadet Muhammed resulullah označava da se on:

-     voli ljubavlju višom nego prema bilo kojem drugom stvorenju,

-     da mu se pokorava u svemu što je naredio,

-     da se ostavi i kloni sve ono što je zabranio

-    da se vjeruje u sve ono o čemu je obavijestio od svih vijesti prošlih ili budućih, ono što vidimo ili što nismo u stanju vidjeti i

-     da se obožava Allah po onome što je on dostavio od istine i upute.

Tako vidimo da su iskrenost u činjenju djela radi Allaha i slijeđenje onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, od nužnosti šehadeta: Lā ilāhe illallah Muhammed resulullah. Svako djelo kojim se približava Allahu nužno mora biti iskreno radi Allaha i u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem. Pa, kada izostane iskrenost djelo neće biti primljeno jer je Allah rekao: „I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.“ (El-Furkan, 23) i rekao je, `azze ve džell, u hadisu kudsijju: „Ja sam najneovisniji da Mi se čini širk, pa ko učini djelo u kojem Mi pridruži nekoga ostaviću ga i njegov širk.“ (Muslim 2985)

Tako isto kada u djelu izostane slijeđenje sunneta djelo također biva odbijeno, kao što na to ukazuje govor Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem: „Ko uvede u ovu našu stvar (Islam) stvar koja nije od nje to je odbačeno.“ (Buhari, 2697, Muslim, 1718) a u rivajetu Muslima: „Ko radi djelo koje nije po našoj stvari to je odbačeno.“ Ovaj drugi rivajet je uopšteniji od prvoga, jer uključuje i onoga koji uvede novotariju a i onog koji je čini, kao i onoga koji je čini slijedeći drugoga u tome.

Detalji o: namazu, zekatu, postu i Hadždžu ćemo pojasniti u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhu: „Islam je izgrađen na pet stvari.“ koji slijedi ovaj hadis (tj. 3 hadis od 40 Nevevijevih hadisa)

U govoru: „On reče: „Istinu si rekao.“ „Pa se mi začudismo, pita ga i potvrđuje mu.“ je izraz čuđenja ashaba, jer je uobičajeno da onaj koji pita ne poznaje odgovor na pitanje, pa zbog toga postavlja pitanje kako bi došao do odgovora. Primjer toga je da kažemo onome koji mu je odgovorio na pitanje: „Istinu si rekao.“ jer kada onaj koji pita potvrđuje odgovor upitanog ukazuje da je on poznavao odgovor na pitanje i prije toga. Zbog toga su se
začudili ashabi potvrđivanju odgovora od strane ovoga stranca.

7. U govoru: „Obavijesti me o Imanu.“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem: „Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige (objave), Poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u kader (odredbu) dobru i lošu.“ sadržani su šest imanskih ruknova-temelja.

Prvi od njih je vjerovanje u Allaha koji je ujedno i osnova Imana u svemu onome što on sadrži, pa su zbog toga ostali ruknovi dodani na ovaj rukn. Stoga onaj koji ne vjeruje u Allaha ne vjeruje ni u ostale ruknove.

Vjerovanje u Allaha podrazumijeva:

- Vjerovanje u Njegovo postojanje

- u Njegov tevhidur- rububijjeh (gospodarstvo)

- u Njegov tevhidul-Uluhijjeh (da samo On zaslužuje obožavanje)

- u Njegov tevhidul-esmai ves-sifat tj. u Njegova imena i svojstva i da je On Uzvišeni opisan sa svakom savršenošću kako to Njegovoj Uzvišenosti dolikuje i da je čist od bilo kakve manjkavosti.

Tako da je nužno nakon vjerovanja u postojanje Allaha da se ostvari vjerovanje u Njegov rububijeh, uluhijjeh i Njegova Uzvišena imena i svojstva.

Tevhidur-rububijjeh podrazumijeva priznavanje da je Allah Jedan u Svojim djelima i da u tome nema sudruga, kao što su stvaranje, opskrba, oživljavanje, usmrćivanje, uređivanje stvari i druge stvari koje su povezane sa Njegovim gospodarstvom.

Tevhidul-uluhijjeh je izdvajanja Allaha u djelima robova koja su ibādet, kao što je dova, strah, nada, oslanjanje, traženje pomoći i utočišta, prinošenje žrtve, zavjetovanje i drugi oblici ibādeta koji moraju biti usmjereni samo Allahu, pa da od tih ibādeta ne uputi bilo šta nekome drugom, pa makar taj bio bliski melek, ili poslanik, a kamoli neko drugi.

Tevhidul-esmāi ves-sifāt označava potvrđivanje Allahu sve ono što je On sam sebi pripisao ili mu je pripisao Njegov Poslanik, sallallalhu `alejhi we sellem, od imena i svojstava na način kako to dolikuje Njegovoj Uzvišenosti, bez da određujemo kakvoću, ili da uspoređujemo, ili da iskrećemo izraze, ili mijenjamo značenja. Također da Allaha očistimo od svega onoga što Njemu ne dolikuje kao što je rekao Allah, `azze ve džell: „Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.“ (prijevod značenja Šura 11), pa je Allah u ovome ajetu sastavio potvrđivanje i negaciju, tako je potvrda u: „On sve čuje i sve vidi.“, a negacija ili otklanjanje od Allaha u govoru: „Niko nije kao On!“.

Tako da se Njemu uzvišenom pripisuje svojstvo sluha i vida, i tako isto se čini u svim imena i svojstvima koje je Allah Sebi pripisao.

Vjerovanje u meleke podrazumijeva vjerovanje da su oni stvorenja koja je Allah stvorio, da su stvoreni od svjetla, kao što je došlo u Muslimu (2996) da je Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: „Meleci su stovreni od svjetla, a džini su stvoreni od plamena vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je opisano. (od zemlje).“

Meleci posjeduju krila, kao što je to pojašnjeno u prvom ajetu sure Fātir, dok Džibril ima šest stotina krila kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Njihov broj je ogorman i ne poznaje niko osim Allah, `azze ve džell. Dokaz za to je „Bejtul-m`amūr“ (nebeska kāba) koja se nalazi na sedmom nebu u koju svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka i nikad se više ne vraćaju u njega. Isto tako hadis koji prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes`ūda da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: „Dovest će se Džehennem na Sudnjemu danu sa sedamdeset hiljada povodaca, na svakom od njih sedamdeset hiljada meleka vodeći ga.“ Od meleka nekima je u obavezu stavljena dostava objave, nekima vremenske prilike, neki za smrt, neki za udahnjavanje duše u maternicama, neki za čuvanje Dženneta ili Džehennema itd. Svi su potpuno pokorni i predani Allahovoj naredbi ne suprostavljajući se Allahovoj naredbi i čine ono što im je naređeno. Od imena koja su spomenuta u Kur˙anu i Sunnetu su: Džibrīl, Mikāīl, Isrāfī, Mālik, Munkir, Nekīr. Obaveza nam je vjerovat u sve koji su spomenuti imenom i koji nisu spomenuti, kao što je obaveza vjerovat u sve što je spomenuto u Kur`anu i Sunnetu od opisa o njima.

Vjerovanje u knjige podrazumijeva potvrđivanje i vjerovanje u sve knjige koje je Allah objavio i poslao nekome od poslanika, vjerujući da je svaka od njih sama istina, i da su one objava i da nisu stvorenja, i da sadrže u sebi sve ono što je sreća i dobro, i da onaj ko ih se prihvati se sačuvao i uspio, a da onaj ko se od njih okrene je propao.

Neke od tih knjiga su spomenute u Kur`anu, a neke nisu. One koje su spomenute su: Tevrāt, Indžīl, Zebūr i spisi Ibrāhīma i Musāa. Spisi Ibrāhīma i Musāa su spomenuta na dva mjesta u Kur`anu u suri Nedžm i el-`Ala, isto tako Zebūr Dāvūda je spomenut na dva mjesta u suri Nisā` i Isrā` kao što je rekao Allah: „a Davudu smo Zebur dali.“ (prijevod značenja el-Isra` 55). Što se tiče Tevrāta i Indžīla oni su spomenuti na dosta mjesta u Kur`anu, a više je puta spominjan Tevrāt, kao što nije spominjan niti jedan poslanik toliko puta kao Mūsā, alejhisselam. Tevrāt je spominjan različitim nazivima kao što su: Tevrāt, Knjiga, Furqān, Svjetlo, Spomen. Od stvari po kojoj se Kur`an razlikuje od prijašnjih objava jeste da je on m`udžiza do Sudnjeg dana, kao i da se Allah obavezao da će ga sačuvati i da je objavljivan postepeno.

Vjerovanje u poslanike podrazumijeva vjerovanje i priznavanje da ih je Allah odabrao između drugih ljudi kao poslanike i vjerovjesnike kako bi ljude uputili na istinu i kako bi ih izveli iz tmnina na svjetlo, kao što je rekao Allah: „Allah odabire poslanike među melekima i ljudima.“ (prijevod značenja Hadždž 74)

Među džinnima nema poslanika, nego samo opominjači, kao što je rekao Allah, `azze ve džell: „Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Šutite!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. “O narode naš” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!” A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.“ (prijevod značenja el-Ahqāf 29-32) pa nije spomenuo poslanike među njima niti da je njima posebna poslana knjiga, već su samo spomenuli knjige objavljene Musāu i Muhammedu, sallallahu `alejhi we sellem. Nisu spomenuli Indžī iako je objavljen nakon Tevrāta, a to je zboga toga što su mnogi propisi koji su bili pristuni u Inžilu bili prisutni već u Tevrātu. Kao što je to pojasnio Ibn Kesīr, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta kazavši: „Nisu spomenuli `Isāa jer je njemu objavljen Indžīl jer su u njemu opomene i pouke, dok je u njemu malo propisa halala i harama, i on je u stvarnost kao upotpunjavanje Tevrāta, tako da je osnova Tevrāt, zbog toga je Allah rekao: „koja se poslije Musaa objavljuje.“

Poslanici su ljudi kojima je data nova objava i bili su obavezni je dostaviti kao što je rekao Allah, `azze ve džell: „Mi smo poslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali.“ (prijevod značenja Hadid 25) dok su vjerovjesnici ljudi kojima je objavljeno da dostave objavu koja je došla prije njih, kao što je rekao Allah, `azze ve džell: „Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli.“ (prijevod značenja el-Māida 44) Svi poslanici i vjerovjesnici su u potpunosti dostavili objavu kao što je rekao Allah, `azze ve džell: „A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?“ (prijevod značenja Nahl 35) i rekao je: „Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: “Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?” – “Jesu” – reći će oni – “ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.” (prijevod značenja Zumer 71). Rekao je Zuhri, rahimehullah: „Od Allaha je objava, na poslanicima dostava, a na nama predaja.“

Neki poslanici su spoemnuti imenom u Kur`anu, a neki nisu kao što je rekao Allah `azze ve džell: „i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali“ (prijevod značenja en-Nisā 164). Oni koji su spomenuti imenom u Kur`anu su dvadeset i pet, od kojih je osamnaest spomenutu u suri En`ām u govoru Allaha, `azze ve džell: „To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi su oni bili dobri i Ismaila i Eljese‘a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali.“ (prijevod značenja En`ām 83-86) a sedam preostalih su: Adem, Idris, Hud, Salih, Šuajb, Zulkifl i Muhammed, alejhimusselatu vesselam.

Vjerovanje u Sudnji dan je čvrsto ubijeđenje i priznavanje svega onoga što je došlo u Kur`anu i sunnetu o događajima koji se dešavaju nakon smrti.

Tako je Allah mjesta i svjetove boravka učinio dvije vrste: dunjaluk i ahiret, a linija koja razgraničava ova dva svijeta je smrt i puhanje u Sūr kojim će pomrijeti svako koje bio živ pred sami kraj dunjaluka. Svako ko umre nastupio je njegov kijamet, i prelazi sa mjesta rada i truda u mjesto nagrade za svoje djelo. Što se tiče života nakon smrti on se dijeli u dvije faze: život u berzehu koji između smrti i proživljenja na Sudnjemu danu i život na ahiretu, čiju istinsku kakvoću ne poznaje niko osim Allah Uzvišeni. I oba slijede nakon smrti i oba su vid nagrade za djela koja su činjena, tako da će sretnici uživati u kaburu u džennetskim uživanjima, a nesretnici će u njemu biti kažnjavani sa džehennemskom kaznom.

Od sastavnih dijelova vjerovanja u Sudnji dan jeste: vjerovanje u proživljenje, sakupljanje ljudi na Sudnjem danu, šefāt-zauzimanje, havd, polaganje računa, mizan i vaganje djela, sirāt ćuprija, Džennet i Džehennem i druge stvari koje su jasno spomenute u Kur`anu i sunnetu.

Vjerovanje u kader tj. da je Allah odredio sve što će se desiti do Sudnjeg dana sastoji se iz četiri sastavna dijela:

- Vjerovanje u Allahovo potpuno i savršeno znanje o svemu što će se desiti

- Da je zapisao sve odredbe u Levhi mahfuz prije stvaranja nebesa i zemlja na pedeset hiljada godina

- Da je sve što se događa pod Allahovom voljom i

- Da je Allah sve stvari i djela koja se dešavaju stovrio nakon što ih je znao, zapisao i htjeo

Tako da je svakom muslimanu nužno da vjeruje u ova četiri sastavna dijela i vjerovanje da sve što se događa biva Allahovom voljom i da se mora tako dogoditi i da sve ono što Allah nije htjeo nije da se dogodi nije se i neće dogoditi, i ovo je značenje govora Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, kada je rekao: „I znaj da ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići i ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti.“ Detalje ovog hadisa ćemo spomenuti pod brojem 19 (tj. ovaj hadis je 19 po redu od 40 hadisa)

8. U govoru: „Obavijesti me o Ihsanu (dobročinstvu).“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem: „Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš On, zaista, tebe vidi.“ je spomenut Ihsan koji je najveći stepen vjerovanja, ispod njega je Iman, a ispod njega je Islam. Tako da je svako mu`min musliman, i svaki muhsin je mu`min musliman, dok nije svaki musliman mu`min ili uz to i muhsin. Kao što je to Allah pojasnio u suri Hudžurat: „Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” (tj. mi smo mu`mini) Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’ (tj. mi smo muslimani), jer Iman u vaša srca još nije ušao.“ (prijevod značenja Hudžurat 14). U ovom hadisu je pojašnjen veliki stepen ihsana kazavši: „Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš“ tj. da Ga obožavaš kao da stojiš ispred Njega i da Ga vidiš, i onaj koji dostigne ovaj stepen on će Allaha obožavat u najpotpunijem obliku, a i ako ne uspije doći do ovog stepena neka nastoji da dostigne da osjesti da Allah motri na njega i da Mu ništa nije skriveno. Pa da se boji da ga Allah vidi tamo gdje mu je zabranio, a da obavlja ono što mu je Allah naredio.

9. U govoru: „Obavijesti me od Sudnjem danu.“ Reče Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem: „Upitani ne zna o tome više od onoga koji pita.“ Poslanik je znanje o Sudnjem danu pripisao samo Allahu, `azze ve džell, tako da niko ne zna kada će nastupiti Sudnji dan osim Allaha. Rekao je Allah, `azze ve džell: „Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (prijevod značenja Lukman 34) i spomenuo je prvo znanje o Sudnjemu danu, tako isto je navedeno u Buhariji (4778) od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: „Ključevi tajni su pet, a zatim je proučio ajet: „Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti.“ Također je Allah rekao: „Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: “To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.” (prijevod značenja `Araf 187)

U hadisima je došlo pojašnjenje da će se Sudnji dan dogoditi u petak, ali u koje vrijeme, i u kojem mjesecu, i koji petak od mjeseca ne zna niko osim Allah, `azze ve džell. Bilježi Ebu Davud u svome Sunenu (1046) preko Ebu Hurejre, radijallahu `anhu, da je Allahov Poslanik, sallalllahu `alejhi we sellem, rekao: „Najbolji dan u kojem je sunce osvanulo je petak, u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je izveden iz njega, u njemu je umro i u njemu će nastupiti Sudnji dan, i nema niti jedne životinje a da nije prestravljena u petak od trenutka kada osvane pa sve do zalaska sunca strahujući od Sudnjeg dana, osim džinna i ljudi.“

U govoru: „Upitani ne zna o tome više od onoga koji pita.“ je pojašnjenje da stvorenja ne znaju kada će se dogoditi Sudnji dan i da bilo koji pitalac ili upitani su jednaki po pitanju neznanja o tome.

10. U govoru: „Obavijesti me o njegovim znakovima.“ Reče Poslanik, sallahu `alejhi we sellem: „Kad robinja rodi svoju gospodaricu, i kad se vide bosonogi, goli pastiri kako se nameću u gradnji visokih građevina. „ su spomenuti znakovi tj. predznaci Sudnjega dana ioni se dijele na dvije vrste:

- veliki predznaci koji su pred sami nastup smaka svijeta kao što je izlazak sunca sa zapada, pojava Dedždžala, izlazak Je`džudža i Me`džudža, silazak `Isaa, alejhisselam, i neki drugi.

- mali predznaci koji se prije ovih događaju, a neki od njih su spomenuti u ovome hadisu

U govoru: „Kad robinja rodi svoju gospodaricu“ pojašnjeno je da se odnosi kako će biti mnoštvo osvajanja teritorija i da će samim time biti mnoštvo zarobljenika, tako da će od tih zarobljenica neke svojim vladarima roditi djecu, pa će ta djeca biti na stepenu vlasnika kao njegov otac. Također je pojašnjeno kako će se stanja među ljudima promjeniti i kako će se uvećati nepokornost djece svojim majkama i očevima i kako će se ophoditi prema njima kao da su oni gospodari svojih roditelja.

Značenje govora: „i kad se vide bosonogi, goli pastiri kako se nameću u gradnji visokih građevina. „ jeste da će siromasi koji su čuvali ovce i koji nisu mogli naći čime da se zaodjenu, da će im se stanje toliko promjeniti pa će preći u naseljena područja i u njima se nadmetati u gradnji visokih građevina. I oba ova predznaka su se već ostvarila!

11. U govoru: „ Zatim ode (taj čovjek), a ja sam ostao određen period (Omer), a zatim mi reče Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem: „O Omere, znaš li ko je onaj što je pitao?“ Rekoh: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Reče: „To je, doista, Džibril. Došao je da vas poduči vašoj vjeri.“ Obavijestio je Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, da je pitalac bio Džibril. Došlo je u nekim predanjima da je obavijestio Omera, radijallahu `anhu, o tome nakon „tri“ dana ili slično, i to nije u koliziji sa hadisom da je Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, obavijestio prisutne a da u tom trenutku nije bio prisutan Omer, već da je bio otišao iz sijela i da je nakon „tri“ dana sreo Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, pa ga je obavijestio o tome.

12. Od koristi ovog hadisa jesu slijedeće:

- da onaj koji postavlja pitanje da bi naučio i saznao može isto tako postaviti pitanje da bi druge podučio i da bi oni koji su prisutni čuli odgovor i saznali

- da meleci mijenjaju svoj oblik stvaranja, pa tako nekada dolaze u obliku čovjeka, i ovome nije dokaz za prizivanje ovakvih stvari kao što je to rašireno danas, jer je u tome oblik laži (aludira šejh posebno na sufije), jer je ovo što se dogodilo sa Džibrilom bilo Allahovom dozvolom i Njegovom moći

- pojašnjenje nekih edeba tragaoca za znanjem kod učenjaka

- kada se sastave izrazi Islam i Iman onda Islam označava vanjska djela, a Iman unutrašnja

- otpočinjanje sa najvažnijim stvarima, jer je Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, otpočeo sa dva šehadeta kada je pojašnjavao Islam, i sa vjerovanjem u Allaha kada je pojašnjavao značenje Imana

- da su ruknovi Islama pet, a ruknovi Imana šest

- da su šest imanskih ruknova od skupina vjerovanja u stvari gajba (nepoznatog)

- pojašnjenje razlike u stepenim Islama, Imana i Ihsana

- pojašnjenje veličine stepena Ihsana

- da znanje o Sudnjemu danu poznaje samo Allah

- navođenje nekih predznaka Sudnjega dana

- odgovaranje upitanog o onome što ne zna: „Allah zna najbolje.“


Iz djela: „Fethu-l-kavijjul-metin fi šerhil-`erbe `in“ od šejha Abdul-Muhsina b. Hameda el-Abbada el-Bedra